Vratila bih se malo natrag na znamenitu 2020. godinu koja ne predstavlja samo kraj drugog desetljeća 21. stoljeća. To je godina koju ćemo pamtiti kao godinu pandemije covid-19 – virusa koji je uvjetovao velike promjene u radu svih sektora pa se tako i obrazovanje suočilo s prisilnim prelaskom na nastavu i rad na daljinu. Prije pandemije, mnogo se govorilo o digitalizaciji obrazovanja, o e-učenju, o digitalnom okruženju, ali kada smo se morali konkretno suočiti s tim oblikom nastave, shvatili smo što to istinski znači. Poznajem obrazovni sustav jer već dugi niz godina isti predstavlja moje radno okruženje, stoga odgovorno izjavljujem da se obrazovni sustav nalazio u kaosu i da će posljedice te pandemijske 2020. doći na naplatu tek za koju godinu. No, sustav je brzo reagirao kako je znao i mogao i svi zajedno nastavili smo dalje, prihvaćajući činjenicu da će koronavirus i njegove mutacije biti daljnja pratnja naših života. I moj se posao odvijao na daljinu, a to je značilo promjenu kompletne paradigme rada. Pomišljala sam tada da ne želim i neću tako raditi, no ne prihvatiti rad na daljinu značilo je ostati izvan sustava, biti na marginama. Nisam bila spremna biti na margini i vođena tom motivacijom opstanka, zaronila sam u digitalno okruženje. Mrežne poveznice, raznorazne platforme i digitalni alati postali su moj svijet. Predavanja pred auditorijem od stotinjak ljudi zamijenila su predavanja pred računalom na kojem se u najboljem slučaju vidi nekoliko uključenih kamera i lica. U tom procesu, ključna je bila suradnja i razmjena iskustava s mladim kolegama (koji otprilike imaju polovicu mojih godina) koja mi je znatno pomogla savladati filozofiju rada na daljinu i doći do spoznaje da je digitalizacija samo sredstvo, a da na početku i kraju svega ipak vlada čovjek i njegov um.
Živimo u vremenu kada se kvaliteta cijeni samo na papiru, ali uvjerena sam da se na koncu uvijek prepoznaje i opstaje ono što i vrijedi. Smatram da neovisno o poslu kojeg radimo, nitko nikada ne smije odustati od traganja za kvalitetom. To je teži, ali je i jedini pravi put napretka i razvoja pojedinca, zajednice i društva.