U sada već dalekoj 2010. godini, Hrvatska se spremala za ulazak u Europsku uniju i nad našim glavama vijorile su se zastave promjene i novoga doba. U moj rječnik ulaze pojmovi Grundtvig, europski projekti, Erasmus+, Agencija za mobilnost i programe EU. Te sam godine sudjelovala po prvi puta na međunarodnom kontakt seminaru u Finskoj i bila dio tima koji je sastavljao prvi europski projekt Ustanove za obrazovanje odraslih Dante. Nedugo potom ponuđeno mi je sudjelovanje na međunarodnom stručnom usavršavanju. Odabrala sam odlazak u Madrid na seminar koji se bavio metodama poučavanja svih obrazovnih sadržaja metodama glume. Sjećam se dolaska na madridski aerodrom: moderan, lijep i u mojim očima ogroman! Osjećala sam se izgubljeno i postavila sam si pitanje što ja tu radim. Tako počinje moja avantura s europskim projektima, projektnim prijavama, provođenjem projekata, putovanjima, susretanjem novih ljudi, običaja i tradicija, prihvaćanjem novih izazova, pomicanjem vlastitih granica - jednom riječju, daljnjim razvojem i stjecanjem novih vještina i znanja, promjenom sebe i svoje okoline.
Ne volim brojke i ne znam točno koliko sam projekata pisala, na koliko sam putovanja bila, koliko sam kilometara prošla i koliko sam puta letjela. Znam i pamtim da sam posjetila veći dio europskih zemalja, posjetila gradove koji su bili „moj životni san i želja“, poput St. Petersburga, kao i mjesta za koja sam mislila da neću nikada imati priliku posjetiti, poput Islanda i Francuske Gvajane. Pamtim emocije i spoznaju da sam zahvaljujući europskim projektima posjetila zemlje ne kao turist, već kao gost domaćina koji žele da upoznaš njihovu zemlju njihovim očima, srcem i emocijama.
Moje posljednje putovanje bilo je prava europska turneja u trajanju od 12 dana tijekom kojih sam posjetila Bugarsku (Sofija), Tursku (Antalija) i Grčku (Atena). Ključ odabira gradova i zemlje bili su projekti i geografska logistika te relativna blizina gradova - ne u odnosu na Rijeku, već razmišljajući ako sam u Antaliji, Atena je blizu…
Povod putovanja nije bio kulturno-povijesni program, već posao, ali kada si tako daleko od kuće, moraš odvojiti vremena i za kulturno razgledavanje i upoznavanje duha grada u kojemu se nalaziš.
Moja se turneja odvijala u zemljama istoka, u zemljama različitih religija u odnosu na rimokatoličku, u zemljama gdje se piše drugim pismom, gdje govore druge vrlo različite jezike, iako sam shvatila da se s partnerima iz Bugarske globalno možemo razumjeti iako svatko govori svoj jezik. Posjetila sam zemlje čija je moderna povijest bila vrlo različita, no koje su sve bile pod Rimskim carstvom i u kojima je povijest Antike vrlo prisutna. To je njihova poveznica i možda nit vodilje cijele te moje turneje.
Sofiju i Atenu sam posjetila po drugi put, poznatu Antaliju sam posjetila po prvi put. Radi se o metropolama Istoka gdje sam morala promijeniti svoj pojam udaljenosti koji se uglavnom temelji na omjerima moje Rijeke. Sofiju sam doživjela kao lijepo uređen grad, širokih ulica i avenija i dosta mirnog i uređenog prometa jer sam imala dojam da svi poštuju pravila. Antalija je grad s uređenom i očuvanom starom jezgrom, uz pješčanu obalu gdje se redaju samo hoteli i turistička naselja potpuno posvećena gostu i njegovoj zabavi. Atena: drevan grad, sa svojom Akropolom koja dominira, vlada prostorom i promatra grad koji se razvija u kaotičnom raspletu zgrada, ulica, znamenitosti iz doba antike upravo oko same Akropole koja u tišini svoje veličine svima kaže: Pazite svi! Budite na oprezu: ja sam tu i mirno stojim više od dvije tisuće godina! I dalje ću tako stajati a vi ćete nestajati…
Za kraj još jedan detalj: položila sam ispit kojeg sam si postavila. Ići na put 12 dana u područja gdje je temperatura varirala od 12 do 25 stupnjeva samo s ručnom prtljagom! Prije 2010. godine rekla bih da je to nemoguće! Sada sam odlučila putovati samo s ručnom prtljagom jer je to brže i jednostavnije. Dovoljno je samo malo više reda i plana u pripremama - kao što kupujemo puno nepotrebnih stvari, tako i kada putujemo skloni smo nošenju nepotrebnih stvari. U svemu smo pravi primjer potrošačkog društva - mislim da nas Akropola i u tome prati i promatra.