Pogledala sam sinoć film TOMA, biografski film o slavnom pjevaču narodne glazbe Tomi Zdravkoviću, koji nastavlja harati hrvatskim kinima.
Nakon što je tijekom prvog vikenda prikazivanja prikupio nešto više od osam tisuća gledatelja te postao srpski film s najboljim otvaranjem u povijesti Hrvatske (rekord je prije "Tome" držala komedija "Parada" Srđana Dragojevića iz 2011.), film Dragana Bjelogrlića se prometnuo u pravi fenomen.
Bjelogrlić u "Tomi" pripovijeda o tome kako je Toma Zdravković (igra ga Milan Marić) od omanjih seoskih kavana dogurao do mitskog Doma sindikata u Beogradu. Zdravkovićev put od anonimca do zvijezde bio je trnovit, prepun ljubavnih i financijskih nedaća, a Bjelogrlić ga pritom nimalo ne štedi. Pokazuje i kako je biti na dnu, kada ga se izbacuje iz kockarnica jer nema novca, i na vrhu, kada iz rukava sipa hitove i živi život punim plućima.
Peteročlani scenaristički tim odlučio je priču o Zdravkoviću ispričati nelinearno, skačući između sadašnjosti i prošlosti, ali tako da se stalno približavamo sadašnjosti. Potez je to koji Hollywood često povlači kada radi biografije glazbenika i koji je prepun dramaturških stupica.
‘Toma‘ je film kojeg se ni Hollywood ne bi posramio i ja vam ga svakako preporučam ukoliko ga još niste gledali!
