Nomen est omen

Jeste li se ikad zapitali gdje biste bili sada kad biste se zvali nekako drugačije? Ja se zovem Ana, a trebala sam se zvati Eufemija po zaštitnici grada. Bih li sada bila nastavnica, živjela u Rijeci i imala muža, dijete i psa? Ili bih kao Eufemija bila umjetnica, nepoznata, s malom galerijicom u nekom gradu na obali, iščekujući turiste da kupe koji suvenir? I kako bi me ti isti stranci zvali- Jufimija?

Vjerujem u latinsku izreku nomen est omen, jer stvarno stojiš iza svog imena i braniš ga svojim postojanjem, pa kud život odnese, odnese, jer to je naš put, imenom i prezimenom!